Jedite što želite, pijte što volite

Evo noći evo ludila.. pojačali smo glazbu i od Vallelunge napravili diskoteku. Plesalo se i pjevalo do 22h. Dvanaest sati druženja činilo se kao da je proletilo. Sa suzom u oku spremili smo stvari, bacili još jedan pogled na zaljev i uputili se kućama. Tako je obilježen još jedan praznik rada, uz simbolične posljedice - crvenilo, preplanuli ten svih sudionika.

Berečić, Doris

utorak, 22.04.2014.

Ponediljak od smotri!

*Fames cibi condimentum

Treću godinu za redom, obitelj Buršić organizira degustaciju špalete u Vodnjanu. Već tradicionalna manifestacija "Vodnjanska špaleta" privukla je brojne gurmane na ovaj Uskrsni ponedjeljak (da se pojede još malo, jer se nismo najeli za Uskrs ). Špaleta (prednja noga svinje) u Vodnjanu se tradicionalno priprema giravolta. Tradicija je da se kuha za Uskrs. Jede se u kombinaciji sa pincom i mladim lukom. Na Stanciji Buršić, na degustacijskom pijatu se za simboličnih 20 kn osim kuhane špalete našlo i fritaje sa špaletom i škalonjom, te špaleta giravolta sa domaćom palentom ili purom.
Povratak tradiciji pripreme špalete cilj je bio i organizatorima, Darinki i Milanu Buršiću, voditeljima Stancije Buršić i Pršutarne "Kod Milana".

"Drago mi je jer su oduševljeni i stranci koji su došli kod nas. U Istri se špaleta treba vratiti na banak, mi smo stili to obnoviti kako se nikad delalo", rekla je Darinka Buršić.

(preuzeto sa www.glasistre.hr )

Mi smo naravno probali sve što se nudilo i mogu vam reći kako je špaleta bila odlična u svim kombinacijama. Punog želuca (čitaj:postavljenog temelja) krenuli smo sjevernije..

*In vino veritas

"Proizvod pripada teritoriju, a ne državama, teran i malvazija pripadaju Istri, i manje je važno proizvode li se u Sloveniji, Istarskoj ili Primorsko-goranskoj županiji " bile su riječi istarskog župana Valtera Flega na otvorenju 21. izložbe vina središnje Istre.

Smotra se ponovno održala u Gračišću, 21. travnja 2014. Na kišni Uskrsni ponedjeljak zaputili smo se na to veselo druženje vinoljubaca (ne može nam kiša ništa). Stotinu i jedan vinar je u osamnaest konoba ponudio oko 260 vina na kušanje.

Ova manifestacija je 21. put pretvorila Gračišće u vinski centar svijeta. Uzorci vina uglavnom su bili s područja Istarske županije, ali sudjelovalo je i nekolicina vinara iz Primorsko-goranske županije uz tradicionalne goste iz bratske općine Trebelno-Mokronog Slovenija i grada Sv. Ivan Zelina. Širom tog srednjovjekovnog gradića vino se degustiralo u „konobama“ koje su dobile nazive prema drevnim obiteljskim imenima ili mjestima u Gračišću kao što su primjerice Bohter, Dohtorić i Burin ili Potok i Forteca. Konobe su bile raspoređene po cijeloj starogradskoj jezgri, a iznad ulaza su bile obješene žute zastave koje su predstavljale bijelo vino i ljubičaste, koje su predstavljale crno. U konobama su na raspolaganju bile i simpatične hostese koje su točile vino u za to predviđene degustacijske čaše. Degustacijska čaša koštala je 70 kn (vrijedi svake lipe), a sa njom ste mogli degustirati sva ponuđena vina.



Kušali smo, kuckali čašama, nazdravljali i tu i tamo zapjevali. Moje društvo i ja smo nakon nekoliko konoba napokon naišli na nešto po našem guštu. Zaljubili smo se u muškat u konobi "Potok". "107" bio je broj žutog muškata obitelji Baćac z Kukurini. Njemu je društvo pravio broj "47" (također žuti muškat; San Zvanini), te "102" (muškat obitelji Mijandrušić) i "122" (muškat Daria Sirotića pod nazivom Diamant) u konobi "Poldina".
Crna vina nismo kušali, a od malvazija smo odustali nakon ovih silnih muškata.
Međutim, podijeljene su i nagrade za najbolje ocjenjene vinare i vina. Dodijeljeno je ukupno 25 zlatnih medalja: za malvaziju pozlatili su se Vina Fakin (čija je malvazija i najbolje ocijenjeno bijelo vino na ovogodišnjoj smotri), Vina Perun dva puta, Vina Vivoda, OPG Robi Bertoša, San Zvanini dva puta i još nekoliko obitelji. Za teran zlato su osvojili PTO Tomaz dva puta, Vina Bažon i Mišel Simonović; za merlot PTO Tomaz (najbolje ocijenjeno crno vino na smotri). Postojali su i punktovi na kojima ste mogli kupiti koju botelju vina koje vam se svidjelo (ja sam kupila dvije! )





Sve u svemu, kvalitetno odrađen ponedjeljak. Najeli se jesmo, napili malo, i sve je bilo odlično. Veselim se idućoj godini

Berečić, Doris

petak, 18.04.2014.

"Zaboravljeni okusi mora"

Intervju (telefon, 12. travanj 2014 - David Skoko, kuhar konobe Batelina)

- "Moj dan, radno ili privatno?"
- "Pa, kombinacija..."
- "Nisam neki ranoranioc, tako da se budim oko devet, devet i po. Doručkujem zrnato i ugljikohidrate. Nakon toga obavezno trening, idem u teretanu. Oko 15:00 sati sam u Batelini. Za početak uvijek radim dvije-tri vrste kolača, nakon toga dolazi na red riba. Priprema, filetiranje, čišćenje... nije baš glamurozan posao. U 17:00 počinje predstava. Stižu gosti. I tako do 23:00 kada se kuhinja zatvara. Dok se sve sredi i počisti, oko 1:00 ujutro sam doma. To je posao koji traje 10-12 sati dnevno i treba to odradit", riječi su Davida Skoke, kuhara obiteljske konobe Batelina u Banjolama. Predstavu koju on ondje izvodi, ljudi opisuju kao gastronomski užitak za sva osjetila.

- Zašto kuhanje, zašto riba i koja škola?
" A gle, u mojoj obitelji kuhanje je oduvijek zanimljivo i drugačije. I baš se pazilo na sve to. Isto, kako je moj otac već četvrta generacija koja se bavi ribolovom u familiji, postoji određeno predznanje. Ja sam sve počeo sa obiteljskim receptima, a mi smo svi malo umjetničke duše pa sve to skupa ispada dosta dobro. Nitko od nas u obitelji nije završio nikakvu ugostiteljsku školu, ni mama, ni konobari.. ja sam odradio prekvalifikaciju za kuhara u trajanju šest mjeseci, šta ti je to.. ništa"

- Koja je fora s Batelinom, i odakle uopće ideja za takvu konobu?
" Batelina je otvorena 17.7.2000. godine, u srcu sezone. U početku je to sve bilo dosta klimavo i teško, ipak je to obiteljsko ugostiteljstvo. Ideja - pa moj otac je profesionalni ribar koji svakodnevno ide na more. Ono što on taj dan ulovi, to je nama na meniju. Vraćamo se svojim korijenima, onome što imamo, što znamo odakle je.. Batelina je endemska vrsta restorana - pristup ribi, način pripreme je jednostavno drugačiji. Meni nam nije fiksan, tako da ako ti prijatelji kažu da su prošli tjedan jeli neku super stvar kod nas, lako je moguće da ti dođeš danas i da toga nema. Koju god ribu moj otac ulovi, moja mater i ja je spremimo. Od one koja u ribarnici ima najnižu cijenu, do one najskuplje. Koristimo sve i od svega pokušavamo napraviti vrhunsko jelo.
Takav način rada nije zahvalan, često niti komercijalan, ali to je tako. Ima tu mana - promjenjivi meni, s kojim dolaze i različite cijene. Svejedno je postao hit-lokal. U današnje vrijeme gastro svijest se recimo uozbiljila, koncentrirana je na namirnicu, ne na ambijent, osoblje, fizički meni. Mladi kuhari po cijelom svijetu kreću za lokalnim namirnicama, ne mesom iz Brazila ili škampima iz Japana. Takvi smo i mi. U konobi imamo 24 stolice i radimo po principu rezervacija, i to je to"

- Inspiracije za hranu nikada ne fali?
" A kao šta sam reko, meni nije fiksan, i treba imati ideja. Stekao sam neka poznanstva s ovim poslom, puno obilazim i kušam hranu i tako si stvaram nove izazove i ideje. Ovo je takav posao, stalno se nešto nadograđuje. Riba mi je svakodnevno pod nožem. Mama, punica i ja radimo u kuhinji i stvarno to pokušavamo odraditi najbolje šta možemo"



- Sami kuhate svoje najdraže jelo?
"Ne. Najdraža mi jela kuha mama, ali ne mogu izdvojiti jedno. Svaki tjedan mi je nešto najdraže - to ovisi o osjećaju, guštu, kakav je meni dan, znaš.. oduvijek smo se dobro hranili doma. I mama i nona su pokušavale uvijek hranu napraviti drugačije i zanimljivije. To nam je valjda obiteljska crta.. ta posvećenost jelu. Ali uvijek biram plavu ribu pored bijele. Tako da je uvijek prije škombro nego orada"

- Prema magazinu Newsweek, Batelina je na popisu 101 najboljeg restorana u svijetu. Vaša reakcija?
" Pa, veliki je to pritisak. Ljudi kod nas dolaze s velikim očekivanjima. Ali to sve nekako funkcionira. Batelina ima osobnost, i to je bitno i zbog toga je drugačija"

- Sudjelovali ste i u Masterchefu, kakvo Vam je to iskustvo?
" Masterchef je prve godine bio odlično organiziran. To je jedan super TV koncept i osjećao sam se baš ugodno. U studiju i režiji ljudi su bili jako jednostavni i spontani. Ono šta sam ja tamo radio bila je moja svakodnevna prezentacija, jer je i kuhinja u Batelini otvorenog tipa. Dobro sam se snašao i pred kamerama. Radili smo palamidu - najjeftiniju ribu koja se tog dana našla. Primjena = jednostavan pristup jednostavnoj namirnici. To cijene i gosti i kuhari. Ljudi su tamo bili zaljubljeni u ono što rade, to se vidjelo i osjećalo, zato sam se i ja osjećao kao doma"

- Dolazi li u obzir promjena posla?
"Pa, ovaj mi se posao desio slučajno. Ne mislim da ću ga raditi do kraja života. Poznanstva koja sam stekao, rejting kakav imamo neće trajati zauvijek, svjestan sam ja toga. Ovaj je posao postao moja zdrava rutina, ali ja sam uvijek željan izazova i novih inspiracija. Da se otvore u budućnosti neke nove mogućnosti, vjerojatno bih pokušao. Mislim, ljubav prema kuhinji ne gubi se zatvaranjem lokala"

- Kuhanje van posla?
" Kuham, i to mi je kuhanje najdraže. Volim kuhati za džabe. To sve ima puno višu razinu, kada kuham za ekipu ili obitelj. Sve je s više ljubavi i to se naravno osjeti. Kad nisi opterećen novcima, kad to radiš s guštom - e onda je to ono pravo"



Nakon što sam pomislila da sam izvukla sve odgovore koje sam htjela, uslijedilo je pitanje gospodina Skoke "da li si kada bila kod nas?". Na moj negativan odgovor dobila sam poziv na večeru, koji sam naravno prihvatila, mislim, kako nebi?!


Četvrtak, 17. travanj, 18:00 sati, Doris u Batelini :
Ne znam odakle bih krenula, od ljubaznog i pristupačnog osoblja, predivnog ambijenta ili samog uzbuđenja koje sam osjećala ('ko nebi nakon svega što je rečeno u intervjuu?).
Nakon što sam razmijenila nekoliko riječi s gospodinom Skokom, moja pratnja (u daljnjem tekstu Filip) i ja sjeli smo pored kamina u jednu od dvije sale sa dvanaest stolica. U iduća tri sata za naš je stol donešeno šest sljedova jela (Filip je pojeo više nego ja! )
Povremeno sam bacala oko na rad samog kuhara i osoblja, a većinu vremena uživala u svim delicijama koje su mi bile poslužene. Počevši od sirove trilje, do carpacia i tartara od palamide, salate od rakovica, njoka sa skutom i rakovicama, kadela, paštete od ugora...



I taman kada smo pomislili da je to to, na stol su došla dva tanjura sa šest vrsta deserta. Da, dobro ste čuli, ŠEST!



Gornji red:
kolač od kave, cheesecake od skute sa preljevom od šumskog voća, čokoladna torta sa šlagom
Donji red:
čokoladne kuglice u maslinovom ulju sa chillijem, žele od mente sa mousseom od čokolade i domaći keksi u kremi od mascarponea i preljevom od smokvi




O jelima vam neću pisati, kao što i sam gospodin David kaže, to je nešto što morate sami doživjeti i probati. Slike su tu kako bi bili ljubomorni
Adresa je : Čimulje 25, Banjole, Pula 52100, Croatia.. i to je sve što vam imam za reći.

Od samog doživljaja i prezentacije hrane, njezinog okusa, intimnosti koju osjećate s obzirom na mali broj stolica, velike doze endorfina i serotonina, do samog Davida Skoke. Kada se sve zbroji (nema se što oduzeti) moje platonsko oduševljenje Batelinom zamjenilo je ono pravo, stvarno, fizičko.

Duboki naklon i velika zahvala gospodinu Davidu Skoki. Ovo je bilo neprocjenjivo.

" Najsretniji sam kad kuham za niš. Kuhanje za familiju, ekipu, za džabe najbolji je osjećaj. Nema veze ako ti pobjegne malo soli ili papra, njima je sve dobro. "

Berečić, Doris

ponedjeljak, 07.04.2014.

Svi putevi vode u Istru!

Tri tisuće godina staru poslovicu ja sam zamijenila svojom! Kako je ljudima Rim bio prijestolnica, središte svijeta - tako je meni Istra. Uz sve te prirodne ljepote, gostoljubivost, te brojne zanimljive stvari koje tamo možete vidjeti i doživjeti, Istra se ponosi i agroturizmom. Seoski turizam ili agroturizam je specifičan oblik turizma, u kojem je glavni motiv "povratak čovjeka prirodi". I zato, svi u Istru! Budimo prirodni! I bili smo, povesti ću Vas kroz nekoliko sljedova jela, i upozoravam na vrijeme da ne čitate ako ste gladni!

1. Hladno predjelo - Agroturizam Ferlin u Gržinima ( Obitelj Ferlin )
Malo gospodarstvo smješteno je u blizini Žminja = u srcu Istre, a sve što je blizu srca mora biti dobro! Ljudi vas dočekaju kao da ste obitelj (sa aperitivnom, naravno), u zraku se osjeti miris ognjišta i domaćeg kruha, a okruženi ste predivnom prirodom. Ambijent samog domaćinstva je jednostavan - drvo i kamen. ( u slučaju da se prejedete, možete i prespavati). Uglavnom, da ne duljim, tu je započeo raj za nas male hedoniste!
Za predjelo smo odabrali dobru staru Istarsku klasiku koje se držimo oduvijek, zauvijek - domaći tanko narezani pršut, ovčji sir, skutu, svinjski ombolo i kobasice. Uz to smo dobili par ulika, maslinovo ulje i naravno - domaći kruh.
Nakon što smo se uspjeli odvojiti od stola, otišli smo u izvidnicu. Titulu najsimpatičnijeg člana domaćinstva definitivno je odnio tovar (magarac) po imenu Đildo. Uz brojne životinje koje mu rade društvo i predivnu prirodu, oprostili smo se sa članovima obitelji Ferlin i krenuli dalje.

2. Toplo predjelo N°1 - Agroturizam Zgrablić kraj Huma ( Obitelj Zgrablić )
Hum - iako je najmanji grad na svijetu, ima dobru gastronomsku ponudu. Na dva kilometra od tog preslatkog malog gradića zaustavili smo se kod obitelji Zgrablić. Malena konoba s kapacitetom za dvadesetak ljudi sa ognjištem bila je dobar znak. Naručili smo maneštru i odlučili se prošetati, zašto? Istarska maneštra je jako jednostavno i dobro jelo. Radi se oko 4 sata na laganoj vatrici... U vrijeme moje none, pranone, ljudi su stavljali sve sastojke u padelu (lonac), te bi nalili vode i uputili se na njivu ili u vrt ili za nekim drugim poslom dok se ona lagano krčkala (naučila sam vas već šta to znači). U istarsku maneštru ide fažol (namočen dan prije ne iz teglice, inače to vam je grah), komadi suhog mesa ( ili pancete ili pršuta ili kosti od vrata, rebra - šta se nađe u kući), pešt (mast skinuta sa pancete sa češnjakom - sitno sjeckana dok se ne pretvori u paštetu), kukuruz, krumpir i to je to.Ova maneštra koju smo čekali dobra 4 i po sata, doslovno je budila iz mrtvih. (nahodali smo se po njivama i stvarno smo bili gladni). Bila je dovoljno gusta, vrhunski kuhana i naravno da nam jedan pijat (tanjur) nije bio dovoljan! Maneštra se inače služi u terinama (to su vam keramičke posude). Najeli smo se i nastavili dalje..

3. Toplo predjelo N°2 - Agroturizam Štefanić kraj Motovuna ( Obitelj Štefanić )
Motovun je Istarski gradić za kojeg se čuje na daleko. To je grad filma, tartufa i terana. Na 5 km od brežuljka na kojem se nalazi, došli smo do modernog agroturizma - tradiciju predstavljaju na drugačiji način. Iako je izbor u jelovniku bio zaista reprezentativan, odluka je odavno pala. Naručili smo domaće pljukance s tartufima. Već kod samog naziva sline počinju curiti. Pljukanci su kao vrsta domaće tjestenine prilagodljivi svakom šugu (umak, sjećate se?!) ali stvarno odlično pašu uz tartufe.. Nema neke prevelike nauke oko spremanja ovog jela, ali je ima oko vađenja tartufa. (znam da trebaju psi, i da ih je teško naći, i da su u zemlji, i da, u slučaju da ne znate - to je vrsta gljive, ali to je sve što znam) Ovaj naš je bio friško (svježe) izvađeni bijeli tartuf. Miris je lagano okupao konobu, kada smo primjetili konobaricu sa našim jelom. Osmjeh koji nije bilo moguće sakriti nam se doslovno omotao oko glave kada je konobarica nožem za tartufe preko svega naribala friški bijeli tartuf u naše pljukance. Jesti ili gledati pitanje je bilo tada? Već prvim zalogajem moje je nepce doživjelo ekstremno oduševljenje. Lagano "al dente" kuhani pljukanci, okupani bijelim umakom iz kojeg se probijaju komadići tartufa ostavili su nas bez teksta. Neobično je koliko je to jelo jednostavno, a neprocjenjivo dobro!



4. Glavno jelo - Agroturizam Dol u Gologoričkom Dolu ( Obitelj Stojšić )
U dolini, između brda središnje Istre, smjestio se Gologorički Dol. Samo 5 kilometara od Cerovlja za nas se pobrinula obitelji Stojšić. U starinskom ambijentu njihove konobe za nas se stavila raditi čripnja (peka) s teletinom i klasičnim istarskim prilozima - krumpirom, kapulom i mrkvom. U veliku posudu se poslaže meso s prilozima, ta se posuda (čripnja) pokrije i na nju se stavi žar. Dok se čripnja pekla, mi smo prošetali do domaćih životinja, malo porazgovarali sa vlasnicima, zavirili u vinski podrum i predivne starinsko uređene sobe. Ženski dio obitelji nas je našao kraj potoka koji se nalazi u blizini imanja i najavio nam gozbu. Imali smo što i vidjeti kada smo se vratili. Predivno pečena teletina i rumeni krumpir savršeno su ispunili naše već dobro načete stomake. Nakon kraće šetnje uputili smo se na posljednju destinaciju toga dana..




5. Desert - Agroturizam Ograde kraj Žminja ( Agroturizam Ograde )
Dočekao nas je zalazak sunca i predivno ( ali ogromno) imanje sa kamenom kućom. Prvi smo puta nakon svakakvih životinja vidjeli konje. Bila sam oduševljena. Nakon kraće šetnje imanjem, došlo je vrijeme za šećer na kraju. Odlučili smo se za palacinke sa skutom i medom jer kako kaže gazdarica : nigdje niste takove provali! I nismo tako da se odlučujemo za to. Čudna mi je bila kombinacija i lagano sam zabrinuta čekala svoje palačinke.. Evo tanjura i na njemu naizgled sasvim obične palačinke preklopljene u trokutić i prošarane medom u nekom tankom sloju koji je nevjerojatno podsjećao na paukovu mrežu. Kada sam stavila prvi komadić u usta, doslovno sam si promislila woow. Skuta je probijala iz palačinke i u spoju s medom dala je neodoljivo blagi, predivan okus koji nije bio previše sladak( jer smo si to prvo mislili zbog meda). Nema smisla da Vam prepričavam kako se sir u ustima topio, ali znate i sami da smo si repete narucili! (ove palacinke su ludnica)

Umorni smo se vratili kući i dogovorili da idemo na dijetu. Probali smo svašta. Svako od ovih domaćinstava u ponudi je imalo teran i malvaziju domaću i brojne rakije koje su nudili kao aperitive. Sve u svemu, dan nije mogao biti bolji.

Berečić, Doris

nedjelja, 30.03.2014.

SUPER HIT!

Recimo da ste pozvali društvo kod sebe na večernje druženje, ali neda vam se provesti sate i sate u kuhinji. Uz to ste student i nemate neki budžet a opet ih želite počastiti - evo par ideja kako ćete najesti društvo, sa jednostavnim a opet neuobičajnim stvarima, bez da potrošite veliku količinu novca i provedete pola dana nad štednjakom.
Moje riješenje za sve vaše probleme glasi - PAŠTETEEE! Da dobro ste čuli, a uz to još dobijete i set noževa - šalim se! (za noževe, ne za PAŠTETEEE)

Stvarno ima puno varijanti i načina na koje se pripremaju, ali uglavnom su sve jednostavne i mogu biti razno-raznih okusa, ili čak možete raditi varijacije na istoj bazi... sve ovisi o tome kako si vi zamislite. Ja ću vam danas napisati nekoliko isprobanih recepata, pa vi birajte.

- PAŠTETA OD TUNE
Prvo je potrebno skuhati jaja na tvrdo i dobro ih ohladiti. Onda u posudu za miješanje stavimo dobro ocijeđenu tunu, nasjeckane krastavčiće i jaja i to izmiješamo štapnim mikserom. Zatim u tu istu smjesu dodajemo kapare, sir, češnjak, peršin i majonezu - sve to dobro izmiksamo. Po želji možete dodati papra/soli, sve to savite u frižider na nekoliko sati da se stisne. (p.s. pazite ako solite, jer je tuna sama po sebi poprilično slana) - ova je meni najdraža

- SIRNA PAŠTETA SA ZAČINSKIM BILJEM
Prvo pomješamo (ponovno štapnim mikserom - ako ga nemate, kupite ga i tretirajte kao dugoročni ulog u svoju kuhinju) dvije vrste sira, ja preporučam posni sir i ricottu. Zatim ubacimo češnjak koji je prethodno sitno narezan, te dodamo malo limunovog soka, sol i papar "po guštu". Ako vam se čini da je pregusto možete dodati i malo kiselog vrhnja, ja ga dodajem jer mi onda ima bolji okus (znam ubaciti i malo mladog luka ako je sezona) Sa strane nasjeckamo začinsko bilje poput bosiljka, peršina, ružmarina na sitne komadiće. Ručno umješamo začinsko bilje u namaz koji smo napravili i stavimo ga u frižider da začini puste okus.

- PAŠTETA OD ŠAMPINJONA S VINOM ( )
Naravno da na samom početku moramo očistiti i oprati gljive, zatim ih moramo narezati na listiće. Sa strane, na ulju kratko popržimo nasjeckani luk i na njega stavimo šampi(nj)one. Začinimo ih vegetom i paprom, te na njih još dodamo češnjak i vino. Dinstamo/pirjamo dok ne nestane sva tekućina. Onda uzimamo štapni mikser (kao što rekoh, dugoročni ulog), i sve to izmiksamo. U smjesu dodamo još maslac, limunov sok i peršin. nakon što to dobro izmješamo, stavimo u frižider.

- PAŠTETA OD PILETINE
Svi vi koji ste do sada okretali očima jer se niste našli u ovim "vege" namazima/paštetama, došao je red i na vas. Piletinu narežite na kockice i popržite na maslacu. Nakon toga, meso pospemo paprom, vegetom i dodamo češnjaka (očito je češnjak ta poveznica između svih mojih recepata. Kažu da je prirodni atibiotik tako da može proći!). Meso podlijevamo vodom dok ne omekša (a možete i vinom). Kada omekša, izmiksamo ga, te dodajemo maslaca dok ne bude lijepo mekan, dodajemo jos malo peršina i limunovog soka, te kada se sve lijepo izmješa, paštetu stavljamo u frižider.



- PAŠTETA OD ČVARAKA I SLANINE
Pancetu (slaninu), čvarke, orahe dobro izmiksamo štapnim mikserom (na mjesta di piše štapni mikser može ići i multipraktik, ali ja koristim štapni mikser pa se pravim da ga koriste svi). U to dodamo neki sirni namaz (tipa ABC) ili majonezu - kako želite. Obje varijante su meni super. U to još ubacimo masline i malo maslinovog ulja (to samo ako vam je smjesa previse kruta). Nakon što izmiksamo, pašteta je spremna za posluživanje.



To je mojih 5 najdražih pašteta. E sad, kako ih poslužiti.
Možete naravno prepeći kruh (francuz) i na topli kruh ih mazati. To je zapravo odlična varijanta. Ali, naravno da nije jedina.. sve ove paštete ili namazi odlično pašu uz domaći svježi kruh ili neka slana peciva/prutiće. Tako da sami odaberite što vam više paše. (ja bi sve varijante ako me ikad pozovete, hvala ) . Uz paštete nije loše poslužiti i neku sezonsku salatu, ali nije obavezno.

I najvažnije, uz sve ove paštete paše vino.
Nadam se da vam se ideja sviđa.

Berečić, Doris

ponedjeljak, 24.03.2014.

ŠPAROGADA

Sezona šparoga je u punom jeku. Šparoge su vam inače proljetno zeljasto povrće, niskokalorične su i pune vitamina i minerala + super su za one koji žele održavati liniju jer su pune vode. Uza sve to, one su i užasno ljekovite. Sprečavaju bolesti krvožilnog sustava, čiste organizam i bubrege, smanjuju rizik od dijabetesa, moždanog i srčanog udara...

I tako su ovih dana šume pune berača, koji su normalno prijavili i platili dozvolu našem ministru Liniću, Hrvatskim šumama, Državnom zavodu za zaštitu prirode itd . Ovoga smo se vikenda i mi upustili u branje i dogovorili večeru u privatnoj konobi naših prijatelja. Ta naša nazovimo berba je trajala neka dva sata, i nas desetak si je osiguralo večeru.



Nakon što smo se zajedničkim snagama upustili u čišćenje došlo je vrijeme za pripremu iste.
Tako su se na meniju našla tri slijeda jela:
- Juha od šparoga
- Fritaja sa šparogama, lukom i domaćom pancetom
- Pljukanci sa šparogama i kobasicama i verzija sa špaletom

Juha od šparoga

Juhu je jako jednostavno napraviti. Prvo se šparoge moraju prokuhati u vodi, nakon toga dodajemo soli, papra, šećera i vegete po ukusu. Sa strane se prokuha vrhnje za kuhanje i 2dcl mlijeka, to se pomješa sa prije prokuhanim šparogama, te se na kraju dodaje malo maslaca radi punijeg okusa.

Dok se to kuhalo, sa strane se spremala opaka fritaja (kajgana, omlet, kako već preferirate)

Fritaja sa šparogama, mladim lukom i pancetom

Sreća je bila neizmjerna kada smo dobili 15ak svježih domaćih jaja tete Milke. Na tavi smo dinstali šparoge i dodali mladi luk. U to smo ubacili domaću pancetu (slaninu) narezanu na sitne komadiće. Dok se to lagano pržilo, sa strane smo zamutili jaja. Kada je panceta poprimila rumenu boju, ubacili smo jaja u tavu i miješali dok se smjesa nije zgusnula. Dodali smo začine (sol, vegetu, papar) i poslužili jelo nakon juhe.




Dok smo mi "obični smrtnici" završavali sa ova dva predjela, naši domaći kuhari bacili su se na pripremu glavnih jela.
Kako se nismo mogli odlučiti koji umak (ili šugo po našu) bi radili, odlučili smo se za dva različita.

Pljukanci i šparoge sa kobasicama na crveno

Na luku smo prodinstali šparoge, kada su se smekšale, dodali smo malo domaće šalše (umak od rajčice), papra, soli i 2dcl bijelog vina. Pustili smo da se "krčka" (radi) 35-40 min. Na kraju, ovisno o gustoći šuga(umaka) možete dodati malo brašna i maslaca da se zgusne, te se sve to pomiješa sa pljukancima. Pljukanci su domaća istarska tjestenina koja je dobila naziv po specifičnom načinu oblikovanja koji se prije koristio. Oni se prokuhaju u vodi dok ne omekšaju (treba im nekih 15 min). Naime, to je tradicionalno jelo u istri koje se jede na dan pusta (zadnji dan maškara)

Pljukanci i šparoge sa špaletom na bijelo

Šparoge dinstamo na luku i kad omekšaju dodajemo poprženu špaletu (istarski naziv za prednju nogu svinje). Špaletu smo popržili na domaćem ulju (doslovno giravolta - talijanski naziv za jedan "brzinski" okret). Kada smo pomješali šparoge i špaletu, dodali smo 1dcl bijelog vina (uglavnom se koristi malvazija) i vrhnje za kuhanje. Kuhane pljukance prelijemo umakom i večera se može nastaviti!

Naša šparogada nastavila se u tradicionalnom tonu uz dobro bijelo vino i supu za one koji preferiraju crno.
Supa je inače ponovno istarski specijalitet. Otkriti ću vam i taj recept:
Crno vino (teran ili borgonja ili kombinacija) se stavi u bukaletu (vrsta istarskog vrča) i stavi se na žar neke vatre (poželjno je da u sklopu kuće ili zgrade imate konobu sa ognjišćem, ako ne nije to to ). Narezani se kruh također stavi na vatru dok ne dobije lijepu koricu - čak je poželjno i da izgori. Kruh se ubaci u vino, te se doda malo papra i maslinovog ulja. Po želji možete dodati i šećera. Napitak, odnosno supa se pije u krug iz bukalete, dok ne dođete do kruha koji se naravno pojede (kod nas se ništa ne baca).



Feštu smo nastavili uz kartanje briškule i trešete u dobrom raspoloženju.

Berečić, Doris

nedjelja, 16.03.2014.

Avanturistička moto nedjelja

Još jedan sunčani dan u nizu na najdražem poluotoku Istra.
Plan: iskoristi dan - idemo na izlet
Destinacija: istočna obala gore navedenog poluotoka
Prijevozno sredstvo: motor
i krećemo.

Sarkastično kažem, nije mi lako u životu. Kojih 18°, kasno prijepodne, sunce sija, takav dan može jedino biti rezerviran za nazoviizlet kojim otvaramo još jednu sezonu adrenalinskih vožnji u nizu. Tako da dvije kacige kreću u pohod po cestama istočne obale Istre (inače to je top destinacija svih motorista ovog područja).

Krećemo iz Vodnjana (da, pretpostavljam da niste čuli za gradić, ako vam što znači - poznat je po maslinovom ulju - ipak je ovo gastro blog). Uglavnom, put sjeveroistoka prema Marčani, na raskrižju lijevo prema Glavanima i Manjadvorcima, do Barbana, preko Raše i Labina koji su poznati kao rudarski gradići, sve do prve stanice, vidikovca na Plominu. S plominskog vidikovca se pruža pogled na cijeli Kvarner, otoke Krk i Cres = stani, gledaj i divi se. Nakon nekoliko uzdaha koje iz vas htjeli ili ne izvuče taj pogled nastavljamo prema Opatiji po poznatoj "Plominki". Ta cesta, koju poznaju svi ljubitelji motora Istre, a i šire, uz pogled na Kvarner pruža i strmoglave zavoje koji ako se mene pita tjeraju strah u kosti (o tome da se brzina vožnje povećava, neću).
Kako prolazimo kroz Brseč, Mošćeničku dragu vožnja postaje normalnija - ili kako bi moj osobni vozač rekao - prestaje biti užitak. Prolazimo gradiće Medveju, Ičiće, Lovran i Iku, te se spuštamo u Opatiju. Vrijeme je za kavu!

Nakon šetnje kojom smo povratili osjećaj za ravnotežu, sjedamo u kafić Vongola (ujedino je i restoran, ali ima odličan pogled). Kafić je smješten na kupalištu Slatina i recimo, okrenut je suncu. Veliki macchiato i obična kava nas vraćaju u život.. Kava je hrvatima bitna koliko i voda ako se mene pita. Ne znam objasnit što je toliko magično u tim zrncima, ali svejedno da li je to turska kava, Lavazza u kafićima ili nešto treće - kava je dio naših života i bez nje ne funkcioniramo. Nakon kraće šetnje vraćamo se prema Lovranu.



Kako smo dan odlučili iskoristiti maksimalno, "nemamo vremena" za restorane."Buddy's" - omiljeni fast food na tom području (gastro ne označuje samo hranu iz restorana - ovo je život) nam je destinacija za ručak. Iako nije na posebno vidljivom mjestu, u centru je i na odličnom je glasu. Nakon što smo "bacili oko" na meni, moj vozač se odlučio za već isprobanu kombinaciju cheeseburgera, dok sam se ja odlučila za pileći cheeseburger. Uz umake i priloge koji su besplatni, uzeli smo i mineralnu vodu, te sjeli za jedan od nekoliko visokih stolova koji su smješteni na terasi fast fooda. Moram priznati kako smo u rekordnom vremenu dobili narudžbu. Veseli konobar nam je donio hranu, kada ono - na prvi pogled WOW! Ogromne porcije koje bi najele apsolutno svakoga. Za moj je želudac pileći cheesburger stvarno bio prevelik zalogaj (s time da od priloga nisam uzimala ništa osim tabasca), dok je moj vozač već nekoliko puta napao istu porciju, pa je "znao što ga čeka" i u nekoliko minuta slistio svoj ručak sa svim prilozima (bilo je tu i zelene salate, i krastavaca i majoneze i ajvara - nije se štedio).

Siti krećemo dalje. Jurimo prema vidikovcu Plomin. Nakon dvadesetak minuta stižemo i sjedamo na sunčanu terasu sa ostalim vlasnicima tih ljubimaca na dva kotača. Nije tajna da na oko tih 250 metara nadmorske visine možete pojesti odličan kolač. Tako da uz popodnevnu kavu i čašu vode, naručujemo tiramisu i krempitu kako bi zasladili svoje poslijepodne. Dok čekamo konobara, slušamo ostale vozače i viceve koje prepričavaju sa samo njima specifičnim žarom. Napokon stiže konobar. Moja krempita je bila reprezentativna, nakon desetak zalogaja nisam više mogla disati! Čak je i moj vozač "zakazao" s desertom. Porcija je bila prevelika čak i za njega. Izgubili smo još nekih 15-ak minuta u dobrom razgovoru i dogovoru za nastavak izleta.

U naš plan dana ubacili smo Nezakcij (najstariji gradić u Istri, a nalazi se između Muntića i Valture). Nakon 45 minuta vožnje stigli smo na zacrtanu destinaciju. Iako su od tog drevnog gradića ostale samo ruševine, okružuje ga prekrasna priroda. Izgubili smo se na nekih pola sata i uz razgovor ubrali pokoju šparugu (treba nešto i večerati).

Dan smo odlučili privesti kraju na jednoj od 36 tvrđava koje okružuju Pulu - odabrali smo onu u Štinjanu. Pogled sa predivne tvrđave nam je malo uskratila magla koja je uzela djelić predivne panorame, pa se vidljivost svela na desetak kilometara zračne linije. Uz miris borove šume i "proljeća", te tu i tamo ponekog usputnog posjetitelja, berača šparuga ili nestašnih tInejđera uživali smo u zalasku sunca.



Nedjelju smo priveli kraju s omletom od nabranih šparoga u koji smo ubacili i malo domaće slanine.

Za više informacija o ponudi posjećenih kafića i samog fast fooda skliknite na:
Vidikovac Plomin
fast food Buddy's
restoran/ kafić Vongola

=



Berečić, Doris

subota, 08.03.2014.

Konoba Tarsa - Rijeka

Kontakt
tel: 051 / 452 089
email: rojan@ri.t-com.hr

adresa: Josipa Kulfaneka 10, 51000 Rijeka

Vrijeme posjete: ožujak, 2014.

Konoba Tarsa nalazi se u samom povijesnom dijelu Rijeke, na Trsatu. Ukoliko posjetite Rijeku ne smijete propustiti upoznati se s gastronomskom tradicijom toga kraja. Sama konoba odaje dojam da ste došli u posjet prijatelju, počevši od interijera do usluge koja je fenomenalna. Imala sam osjećaj kako su dobrodošli svi oni koji su željni popiti malo dobrog vina domaćih vinara, zapjevati s društvom i naravno, odlično se najesti.

Interijer same konobe baziran je na drvu. Od stolova sklopljenih od starih šivaćih mašina popularno nazivanih "Singerice", do drvenih klupa i pršuta koji su visili sa stropa i mamili sline. Konoba je prepuna raznoraznih detelja poput instrumenata, a krasi ju i vanjska terasa koja nažalost nije bila u funkciji.
U tradicionalno dizajniranom jelovniku, na svakoj ste stranici mogli naći citat o vinu, meni najdraži glasio je "Dobro vino i lijepa žena - to su dva najljepša otrova".

Kako sam konobu posjetila s društvom, odlučili smo se za mesnu platu koja bi trebala najesti nas sedmero. Izrazito simpatičan i dobro raspoložen konobar ponudio se da nam sam složi istu, uz koju smo naručili sezonsku salatu i naravno, ono neizbježno - vino - Malvaziju rinfuzo. Pojedinci su večeru započeli sa aperitivom - domaćim rakijama poput biske i borovničeka.
Nismo se stigli pošteno ni raspričati kada je stigao konobar, imali smo što i vidjeti. Mesna plata, po mojoj osobnoj procjeni dužine 1,20 m. Sastojala se od domaćih fuži u umaku od gorgonzole, pečenih krumpira sa slaninom, gljiva i patlidžana na žaru, kroketa od krumpira, bifteka, punjene puretine i puretine na žaru, svinjske krmenadle i neizbježnog kajmaka. Ukratko, bilo je svega!



Domaći fuži u umaku od gorgonzole
Fuži su tradicionalna istarska tjestenina uz koje obično ide juneći umak. Pojesti ih s umakom od gorgonzole bilo je pravo osvježenje. Gorgonzola je jedna od najstarijih vrsta talijanskog sira čije pripravljanje traje poprilično dugo s obzirom da on mora stajati kako bi se na njega uhvatila plijesan. Kombinacija je bila i više nego dobitna. (Fuži su kod mene istrijanke još u startu imali plus )

Pečeni krumpir narezan na kockice, s pršutom ili slaninom i kapulom bio je "prva liga". Gljive i patlidžani na žaru,a ni kroketi od krumpira na mene nisu ostavili poseban dojam. Nisu mi bili neka "novost", ali su se dobro uklopili uz ostala jela. (Pojelo se i to, ne brinite)

Biftek sa rukolom i sirom
Biftek kao namirnica koju je moguće naći u gotovo svakom jelovniku, ovoga puta narezan na sitnije komade, s rukolom (zeljasta biljka pomalo pikantnog okusa) i grana padanom (ponovo talijanski sir, tvrdi i jako intenzivnog okusa) koji je bio nariban dobio je novu notu. U početku je kombinacija okusa bila malo čudna, ali se nepce brzo priviknulo tako da mi nije bio problem pojesti nekoliko komadića.

Kome nebi pasala kombinacija pršuta, sira i puretine? Meni u svakom slučaju je! Svinjske krmenadle i puretinu sam probala onako "usput" jer mi nisu igrali ulogu pored svih ostalih delicija.

Nisam ekspert, ali volim pojest finu hranu, u Tarsi mi je to uspjelo!
Sve u svemu, nisam brojala kalorije, najela sam se i nitko nije ostao gladan. Da atmosfera bude još i bolja pobrinuo se tamburaški sastav Fontana iz Rijeke koji su svirali cijelu večer i ispunjavali želje gostima. Uz veselu muziku i jos koju kapljicu završila se ugodna večer u predivnoj konobi.
Preporučila bih svakom da ode i sam se uvjeri. (A i nisu nas jako udarili po džepu)



Za više informacija možete posjetiti njihovu web stranicu:
Konoba Tarsa

Berečić, Doris